Akcija „Oluja“: Tragedija koja se pamti, budućnost koja se naslućuje

03. avg 2025.
Dok se Hrvatska sprema da obeleži godišnjicu akcije „Oluja“, bilo bi neprimereno da se obeležava nekakav vojni uspeh, a da se zanemari cena ljudskih stradanja, tokom akcije, koja odjekuje i danas, tri decenije kasnije. Od 4. do 7. avgusta 1995. godine, Hrvatska vojska, uz podršku Armije Bosne i Hercegovine i Hrvatske policije, izvela je masovni napad na teritoriju pod zaštitom UN, uprkos mirovnim planovima sa kojima su se predstavnici Republike Srpske Krajine, složili samo dan ranije.

Usledila je masovna evakuacija oko 250.000 Srba, od kojih su većina bili civili, koji su bežali ka Srbiji i Republici Srpskoj. Granatiranje, bombardovanje i napadi na izbegličke kolone doveli su do teških kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Prema izveštajima organizacija za ljudska prava, do danas se 1.852 Srba vode kao nestali ili poginuli, a materijalna razaranja obuhvatila su desetine hiljada kuća, crkava i kulturno-istorijskih spomenika.

Ova akcija „čišćenja“ usledila je samo nekoliko meseci nakon akcije „Bljesak“, u kojoj je 15.000 Srba bilo primorano da napusti zapadnu Slavoniju. Ove akcije trajno su izmenile demografsku sliku Hrvatske: 1991. godine, Srbi su činili 12,2% stanovništva Hrvatske, dok 2021. godine, svega 3,2%. Uprkos zakonskoj zaštiti, sistemska diskriminacija, govor mržnje i nasilje nad Srbima i dalje su prisutni, naročito među povratničkom populacijom. Proces povratka je spor i diskutabilan, a upotreba srpskog jezika i ćiriličnog pisma i dalje se osporava.

Dok preživeli traže pravdu, u hrvatskom javnom životu ponovo se pojavljuju fašistički simboli. Na nedavnom koncertu u Zagrebu, kome je prisustvovalo skoro pola miliona ljudi, otvoreno se pokazivala ustaška simbolika. Još jedan je najavljen za 5. avgust, što izaziva brigu, zbog normalizacije ekstremističkih stavova. Hrvatsko političko rukovodstvo ne sme ostati nemo – ono ima odgovornost i obavezu da takve ideologije osudi i marginalizuje, a ne da ih toleriše.

Međutim, sve ovo su događaji koji se ne mogu posmatrati izolovano. Istorijska trauma je duboka, posebno za Srbe koji pamte strahote Drugog svetskog rata, kada je pod vođstvom „Nezavisne Države Hrvatske“ u logorima poput Jasenovca, Stare Gradiške i Jadovna ubijeno stotine hiljada Srba, Jevreja i Roma. Ali odgovor na ta stradanja ne sme biti novi rat – već istina i pravda.

Rane su duboke i još uvek sveže, te izlečenje nije u pravljenju novih sukoba. Republika Srbija je uvek bila branilac mira, stabilnosti i poštovanja međunarodnog prava i ne poziva na osvetu, već na istinu, priznanje i pravdu.

Jer akcija „Oluja“ nije bila samo vojna akcija. To je bila ljudska tragedija koja je dovela do prisilnog progonstva više od četvrt miliona ljudi, čija se patnja nastavlja i danas – u vidu ćutanja, negiranja i sistemske diskriminacije.

Srbija poziva na mir, regionalnu stabilnost i poštovanje međunarodnog prava. Ne želi da otvara rane, već da osigura da one ne ostanu prikrivene iza negiranja. „Oluja“ nikada ne sme biti proslavljana, niti patnja njenih žrtava sme biti zataškana. Pomirenje mora da počne priznanjem, a bez pravde za sve žrtve – ono nikada neće biti iskreno.

Stradanje civila na svim stranama, ne sme biti zaboravljeno, kako se ovakve tragedije više nikada ne bi ponovile.